Senilna makularna degeneracija

Podijeli

   

Senilna makularna degeneracija najčešći je uzrok gubitka vida u razvijenom svijetu. Radi se degenerativnoj promjeni žute pjege (makule), dijela očne pozadine koji omogućuje najjasniji vid.

Najvažniji faktori rizika za razvoj bolesti su uznapredovala životna dob, genetska predispozicija i okolišni faktori (neadekvatna prehrana i pušenje). Bolest je obično sporo progresivna, u početku bez značajnih simpotoma, ali produljeno je vrijeme oporavka vida nakon osvjetljenja oka (suha forma senilne makularne degeneracije). S napredovanjem bolesti javljaju se poteškoće kod obavljanja aktivnosti koje zahtijevaju precizan vid, kao što je čitanje, otežano prepoznavanje lica drugih ljudi i slično. Slika s vremeno postane izobličena ili nepotpuna. Konačno, dolazi do teškog oštećenja središnjeg dijela vidnog polja, a periferno vidno polje je gotovo uvijek očuvano. Ne postoji lijek kojim bi se bolest izliječila. Preporuča se redovita preventivna primjena vitamina i antioksidansa sukladno AREDS2 studiji, prestanak pušenja i nošenje zaštitnih naočala kojima se smanjuje utjecaj UV zračenja na žutu pjegu.

  • Eylea (aflibercept)
  • Lucentis (ranibizumab)
  • Avastin (bevacizumab)

Lijekovi koji blokiraju vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF) – anti-VEGF lijekovi. Eylea i Lucentis registrirani su za intraokularnu primjenu, dok se Avastin primjenjuje off-label.

U oko 10-15% slučajeva dolazi do patološkog urastanja krvnih žila u žutoj pjegi (vlažna forma senilne makularne degeneracije) zbog čega nastaje naglo pogoršanje vida na tom oku te je u takvim slučajevima potrebno što prije započeti liječenje biološkim lijekovima koji blokiraju faktor rasta vaskularnog endotela (VEGF). Lijek se daje direktno u oko u više navrata u početku u jednom mjesečno, a kasnije rjeđe, ovisno o vrsti lijeka i stanju oka, što procjenjuje oftalmolog. Liječenje treba započeti što ranije kako bi se spriječilo daljnje propadanje vidne funkcije.

  • Vitamin C (500 mg)
  • Vitamin E (400 IU) Lutein (10 mg)
  • Zeaksntin (2 mg) Cink (80 mg)
  • Bakar (2 mg)

AREDS 2 formula. Svakodnevno uzimanje vitamina, minerala i antioksidansa u navedenim količinama značajno usporava napredovanje senilne makularne degeneracije.

Bolest se dijagnosticira oftalmološkim pregledom očne pozadine (fundusa), a po preporuci oftalmologa nekad je potrebno učiniti neke od dijagnostičkih pretraga: optičku koherentnu tomografiju (OCT), fundus autofluorescenciju (FAF), fotografiju fundusa, OCT angiografiju (OCTA), fundus fluoresceinsku angiografiju (FFA), angiografiju indocijanin zelenilom (ICGA) ili mikroperimetriju. Bolesnicima se savjetuje samokontrola Amslerovom mrežicom.

Amslerova mrežica

Amslerova mrežica. Bolesnik drži mrežicu pred okom na udaljenosti na kojoj inače čita na blizinu, gleda u točku u središtu mrežice s naočalama za gledanje na blizinu, uvijek najprije na jedno, a potom na drugo oko. Ako je mrežica izobličena ili fale neki dijelovi mrežice, to može biti znak makularne degeneracije. U bolesnika koji već imaju dijagnosticiranu makularnu degeneraciju mrežica služi za praćenje napredovanja bolesti.

Suha forma senilne makularne degeneracija. Fotografija očne pozadine.
Suha forma senilne makularne degeneracija. Fotografija očne pozadine.

Vlažna forma senilne makularne degeneracije. Fotografija očne pozadine.
Vlažna forma senilne makularne degeneracije. Fotografija očne pozadine.

Dijabetička retinopatija i dijabetički makularni edem

Kod dijabetičara zbog oštećenja nastalih povišenim razinama glukoze u krvi s vremenom dolazi do začepljenja, povećane propusnosti i stvaranja novih, patoloških, krvnih žila. Ako se takve promjene događaju u mrežnici (retina), takvo stanje se naziva dijabetička retinopatija. U početku bolesnici s dijabetičkom retinopatijom obično nemaju nikakve smetnje iako je dijabetička retinopatija već možda prisutna, a s vremenom može dovesti do sljepoće. Kako bi se dijabetička retinopatija na vrijeme otkrila i počela liječiti bolesnicima s dijabetesom tipa II preporučuje se pregled očne pozadine (fundusa) u trenutku postavljanja dijagnoze, a bolesnicima s tipom I dijabetesa unutar 5 godina od postavljanja dijagnoze, a potom najmanje jednom godišnje, ovisno u stupnju uznapredovalosti bolesti. Navedeno procjenjuje oftalmolog na temelju kliničkog pregleda i dodatnih dijegnostičkih pretraga, koje najčešće uključuju optičku koherentnu tomografiju (OCT) i fluoresceinsku angiografiju fundusa (FFA).

Često dijabetička retinopatija zahvaća i žutu pjegu (makula), dio oka gdje se fokusira slika predmeta koji gledamo, makula otiče (dijabetički makularni edem) i njena se struktura mijenja što uzrokuje postupno slabljenje vidne funkcije koje napredujue u trajno zamućenje, izobličenje i nedostatak dijelova slike promatranih predmeta što bitno narušava kvalitetu života dijabetičara.

Iako danas ne postoje terapijske mogućnosti kojima se može u potpunosti trajno izliječiti promjene nastale dijabetičkom retinopatijom, postoje načini kako se bolest može usporiti i zaliječiti, što ovisi o stupnju uznapredovalosti bolesti u trenutku postavljanja dijagnoze. Najvažnija preventivna mjera je pravilna regulacija glukoze u krvi, zatim regulacija krvnog tlaka i masnoća u krvi. Primjenom lasera može se usporiti napredovanje dijebetičke retinopatije, no takvo liječenje obično ne dovodi do poboljšanja.

Danas su dostupni lijekovi kojima se može zaliječiti dijabetički makularni edem. Radi se o modernim biološkim lijekovima koji blokiraju faktor rasta vaskularnog endotela (VEGF) i kortikosteroidnim pripravcima, a primjenjuju se direktno u oko intravitrealnom injekcijom. Prema dostupnim smjernicama za liječenje dijabetičkog makularnog edema, lijekovi koji blokiraju VEGF trebali bi biti prvi izbor u liječenju. Kako bi liječenje bilo uspješno, potrebna je rana, višekratna primjena takvih lijekova, u početku u jednom mjesečno, a kasnije rjeđe, ovisno o vrsti lijeka i stanju oka.

Dijabetička retinopatija i dijabetički makularni edem. Fotografija očne pozadine.
Dijabetička retinopatija i dijabetički makularni edem. Fotografija očne pozadine.

Okluzija retinalne vene

Radi se zapravo o začepljenju vene u mrežnici koji za posljedicu ima prestanak cirkulacije i infarkt dijela mrežnice iz kojeg je krv ranije otjecala u začepljenu venu. Ovisno o veličini krvne žile koja je začepljena i o tome da li je zahvaćena žuta pjega (makula), ovisi i težina kliničke slike koja varira od gotovo asimptomatskih slučajeva do sljepoće. Na sreću, puno se rjeđe događa da bude začepljena glava vena mrežnice, a češće situacije gdje su začepljeni venski ogranci. Kako krv preko arterija i dalje dolazi u mrežnicu, a ne može otjecati zbog začepljenja vene, krvne žile pucaju, dolazi do krvarenja u mrežnicu i njenog otoka koji se širi i na zdrave dijelove mrežnice i time narušava i njihovu funkciju.

Dijagnoza se postavlja oftalmološkim pregledom očne pozadine (fundusa), a oftalmolog obično traži neke neke od navedenih dijagnostičkih pretraga: optičku koherentnu tomografiju (OCT), fotografiju fundusa ili fundus fluoresceinsku angiografiju (FFA).

Bolest se javlja naglo, najčešće u osoba starije životne dobi s aterosklerotskim promjenama na krvnim žilama, arterijskom hipertenzijom, dijabetesom i glaukomom. U osoba s poremećajima koagulacije i upalnim bolestima krvnih žila bolest se može javiti i mnogo ranije. Liječenje je prvenstveno usmjereno na liječenje navedenih bolesti, a lokalno se daju injekcije anti-VEGF lijekova i kortikosteroida u oko. Kako bi liječenje bilo uspješno, valja ga započeti što prije, a najčešće je potrebna višekratna primjena takvih lijekova, ovisno o vrsti lijeka i stanju oka.

Okluzija ogranka središnje retinalne vene. Fotografija očne pozadine.
Okluzija ogranka središnje retinalne vene. Fotografija očne pozadine.

Miopna koroidalna neovaskularna membrana

Miopija ili kratkovidnost je danas u svijetu najčešća refrakcijska anomalija. U visokokratkovidnih osoba očna jabučica je obično značajno uvećana i degenerativno promijenjena – degenerativna miopija. U oko 10% takvih osoba s vremenom pucaju fine strukture na očnoj pozadini i dolazi do urastanja patoloških krvnih žila na očnoj pozadini – miopna koroidalna neovaskularna membrana, koja je obično smještena u žutoj pjegi (makuli), što u relativno kratkom roku značajno pogoršava vid na tom oku. Kratkovidne osobe koje primijete naglo pogoršanje vidne funkcije trebale bi se što prije javiti oftalmologu kako bi se pregledala očna pozadina. Ako se utvrdi da bolesnik ima miopnu koroidalnu neovaskularnu membranu u makuli trebalo bi što prije započeti liječenje blokatorima faktora rasta vaskularnog endotela (VEGF) injekcijama u oko. Obično je dovoljno svega nekoliko takvih tretmana u mjesečnim intervalima da se bolest zaliječi i spriječi daljnje propadanje vida, ali liječenje treba započeti što ranije.

Miopna koroidalna neovaskularna membrana. Fotografija očne pozadine.
Miopna koroidalna neovaskularna membrana. Fotografija očne pozadine.

Prijava korisnika

Naručite se za pregled u Poliklinici Ghetaldus

Izričito se slažem s izjavom o povjerljivosti podataka i prihvaćam uvjete korištenja.

Odustani     Pošalji

Mrežna stranica koristi kolačiće (cookies). Kolačiće upotrebljavamo kako bismo personalizirali sadržaj i oglase, omogućili značajke društvenih medija i analizirali promet. Isto tako, podatke o vašoj upotrebi naše web-lokacije dijelimo s partnerima za društvene medije, oglašavanje i analizu, a oni ih mogu kombinirati s drugim podacima koje ste im pružili ili koje su prikupili dok ste upotrebljavali njihove usluge. Nastavkom korištenja naših internetskih stranica vi prihvaćate našu upotrebu kolačića. Polica privatnosti.